Endometrioza je kronična, upalna i progresivna bolest s kojom se trenutno bori više od 176 milijuna žena u svijetu. Iako je pravi uzrok endometrioze još uvijek nepoznat, postoje teorije koje ga povezuju s genetskim predispozicijama, djelovanjem imunološkog sustava te okolišnim faktorima.

Simptomi endometrioze najčešće se prepoznaju po kroničnoj boli u donjem dijelu trbuha i zdjelici, a mnogim ženama to značajno ometa svakodnevno funkcioniranje i normalni život.

Endometrioza – simptomi 

Kod većine žena endometrioza nastaje s vremenom te se očituje u teškim bolovima u donjem dijelu trbuha i zdjelice, posebno tijekom menstruacije. Sukladno tome, ciklusi mogu biti nepravilni i neredoviti, a menstruacije obilne.

Iako su rijetke, postoje i one žene koje su asimptomatske te za svoju bolest saznaju na redovitom ginekološkom pregledu kada se na ultrazvuku uoče prvi endometriomi, odnosno tkiva sluznice koja oblažu maternicu na mjestima izvan maternice, gdje se ne bi trebali nalaziti.

Ono što žene najčešće muči su endometrioza i trudnoća, uzimajući u obzir da postoje iskustva žena s ovom bolesti koje su neplodne i kojima je endometrioza jedna od prepreka za ostvarenje trudnoće.

Prema trenutnim procjenama 20 – 40 % žena s ovom dijagnozom ima probleme s neplodnošću, neovisno o tome kakve simptome endometrioze imale. Iskustva s trudnoćom su kod većine žena potpuno različita, stoga ne bi trebalo obeshrabrivati žene koje su u strahu od neplodnosti.

Nažalost, endometrioza se još uvijek ne može izliječiti, nego samo ublažiti utjecajem na simptome uzimanjem lijekova (hormonska terapija) ili operacijom (laparaskopijom, kirurški). Kod nekih žena se stanje s endometriozom popravlja tijekom i nakon trudnoće, ali bolest se smiruje tek nakon ulaska u menopauzu.

Endometrioza – iskustva

U zadnje vrijeme sve više žena otkriva dijagnozu endometrioze, a suočavanje s dijagnozom kronične bolesti koja značajno može utjecati na daljnje životne planove i želje može potpuno poremetiti psihofizičku ravnotežu osobe, posebno ako osoba o tome nema dovoljno informacija i podršku okoline. 

Stoga smo s vama odlučili podijeliti iskustva triju hrabrih žena koje su se suočile s ovom bolesti, prihvatile je te naučile živjeti s njom. Zbog osjetljivosti teme, iskustva dijelimo anonimno, a sve one koji se bore s ovom bolesti ili znaju nekoga tko živi s ovom dijagnozom – potičemo na razumijevanje i podršku.

Iskustvo D. A. K. (27)

Supruga i mlada majka koja vrijeme najviše voli provoditi u brizi za svojeg šestomjesečnog sina i šetnji sa suprugom, sebe također naziva endoborcem jer je za dijagnozu saznala prije pet godina kada je imala napadaj užasnih bolova. 

U jednom trenu me nešto presjeklo u području jajnika, a bol se pojačavala toliko da nisam mogla više hodati i počela sam povraćati. Na hitnoj su me uputili u bolnicu gdje sam zadržana zbog pretraga.

Nažalost, zbog nedostatka informacija o ovoj bolesti, čak i u liječničkim krugovima, suočila se i s ismijavanjem od strane liječnika koji je smatrao da je to normalno ako joj je trenutno vrijeme ciklusa i da bez razloga zauzima krevet nekome kome je potrebniji. I ona sama je imala malo informacija o samoj bolesti prije nego je saznala za dijagnozu.

Prije nego sam dobila dijagnozu, nisam nikada čula za endometriozu. Počela sam se informirati i raspitivati, no o toj bolesti se ionako ne zna puno te mi je svaki liječnik rekao drugačije informacije. Jedan bi rekao da ostanem trudna pa ću se izliječiti, drugi su govorili da pijem pilule, treći da nikako ne pijem pilule, četvrti da prehrana jako utječe, peti da prehrana nema nikakve veze i sl. Zato sam morala sve sama proučavati, čitati razne članke i povezivati stvari s mojim slučajem.

Na kraju se pokazalo da se u njezinom tijelu nalazi endometriom (čokoladna cista ispunjena krvlju) smješten na jajniku. Cista je postojala nekoliko mjeseci, a s obzirom na to da se značajno povećala, morala je na operaciju – laparoskopiju.

Međutim, njezina priča o endometriozi je zapravo počela još davno prije nego je saznala za njezin naziv. U petom razredu osnovne škole je dobila prvu menstruaciju, a sve koje su uslijedile nakon toga bile su prilično bolne. Tijekom srednje škole postale su neizdrživo bolne, a to je značilo da čak ni tablete protiv bolova nisu funkcionirale.

Tada joj je ginekologinja savjetovala uzimanje kontracepcijskih pilula, odnosno hormonsku terapiju, koja joj je uspjela smanjiti bolove. 

Na hormonima je bila sve do kraja fakulteta, a kada ih je odlučila prestati piti, dogodio se prethodno opisan događaj kada je saznala za endometriozu i završila na operaciji. Također, opisuje brojne simptome koje je endometrioza sa sobom donijela:

Osim bolova, još jedan od simptoma endometrioze je umor, nedostatak energije. Dok su se drugi oko mene bavili sportom, izlazili, spavali nekoliko sati i nakon toga dobro funkcionirali, meni je to bilo izrazito teško jer sam se većinu vremena osjećala umornom. Također, narušen imunitet i podložnost prehladama, alergijama i svakom virusu koji se pojavi nije baš pomogla. Naravno, uz prateće pitanje: “Pa opet si bolesna?”.

Srećom, imala je podršku roditelja, ali ponekad je drugim ljudima bilo teško objasniti zašto su joj ciklusi toliko bolni, zbog čega joj često nisu vjerovali. Nažalost, to je dovelo do osjećaja usamljenosti jer je njihovo nerazumijevanje bilo teško prihvaćati i opetovano objašnjavati.

Iako je imala izražene nuspojave (promjene raspoloženja, razdražljivost, manjak energije i sl.), nastavila je piti hormonsku terapiju nakon operacije jer je to, prema uputama liječnika, bio najbolji način da sačuva jajnike do željene trudnoće.

Nakon što je pronašla osobu s kojom je odlučila provesti život i ući u brak, prestala je piti hormonsku terapiju dajući organizmu dovoljno vremena da se od njih pročisti, nastavila piti lijek na prirodnoj bazi za ublažavanje endometrioze te razne vitamine za jačanje imuniteta. 

Psihičke poteškoće koje je imala kao nuspojave hormonske terapije nestale su, a bolovi su bili pod kontrolom. Ono što je također shvatila jest činjenica da stres značajno pridonosi progresiji bolesti, zbog čega je započela s različitim tehnikama relaksacije i aktivnostima koje je ispunjavaju i usrećuju.

Srećom, trudnoću je uspjela ostvariti bez poteškoća, što ju je neopisivo razveselilo, iako je bila ispunjena strahom od neplodnosti zbog brojnih informacija koje je o samoj bolesti imala.

Iako je mnogima od nas teško ostvariti trudnoću, “endo belly” dolazi kao sol na ranu za to. Naziv za naduti trbuh koji izgleda kao da si trudna, a pitanja koja dolaze uz njega vjerojatno možete pretpostaviti: “Da nisi trudna?” (onda kad mnoge od nas žarko žele, a ne mogu ostvariti trudnoću), “Malo si se udebljala!?” i sl.

Tijekom trudnoće je pokušavala biti maksimalno opuštena i pozitivna, a trudnoća je prošla uredno s manjim komplikacijama hematoma na početku zbog kojih je trebala malo više mirovati.

Prva tri mjeseca je imala izražene mučnine i povraćanje, zbog čega je od početka trudnoće prestala raditi posao koji je sam po sebi bio dosta stresan. Srećom, sve se dobro završilo, rodila je malenog dječačića i trenutno uživa u majčinstvu.

Svim ženama koje su tek saznale za dijagnozu endometrioze poručuje da nisu same i da se o samoj bolesti sada puno više zna nego prije nekoliko godina, što ujedno znači da se intenzivnije istražuju njezin uzrok i liječenje.

I sama je imala želju što više pomoći onima koji se bore s ovom bolesti, pa je izradila i neke poticajne brošure koje možete pronaći na https://linktr.ee/budi.borac.

Najvažnije što možete učiniti za sebe je shvatiti da vaša bolest niste vi. Ona vas ne treba definirati. Naše misli puno utječu na naše raspoloženje i shvaćanje svijeta oko nas te ih trebamo uočavati i pokušati promijeniti, drugačije gledati na situaciju. To bi značilo da se ne trebamo prepustiti bolesti, već se boriti, pronaći ono što djeluje i olakšava nošenje s istom. Postojanje bolesti ne možemo promijeniti, ali možemo promijeniti svoje percipiranje iste.

Pružiti svojem organizmu odmor kada mu je potreban, isplakati se kada nam je teško, potražiti pomoć drugih, promijeniti doktora ukoliko nismo zadovoljni sa sadašnjim, pričati o tome ako nam je tako lakše i sl. Svakom dođu dani kada se osjeća tužno i beznadno, no oni prođu. Ako traju duže, uvijek možemo potražiti psihološku pomoć bez ustručavanja! Pokušajmo svaki dan pronaći nešto na čemu smo zahvalni, to uvelike pomaže da osvijestimo sve ono dobro što imamo u životu i spriječimo ono loše da nas obuzme.

Iskustvo I. M. (31)

Na samom ulasku u 30-e, društvena, otvorena i visokoobrazovana djevojka, koja ističe da voli sve što vole mladi, najviše uživa u čitanju, filmovima i serijama, izlascima i druženju s ljudima. Voli fino jesti, većinu života bavi se sportom ili nekom vrstom fizičke aktivnosti i voli sve imati pod kontrolom. Što se tiče zdravlja, uvijek je bila oprezna i brinula za sebe, a svake je godine išla na redovite kontrole.

Od prve menstruacije uvijek su mi ciklusi bili izuzetno bolni, rekla bih čak nepodnošljivi. U srednjoj školi, a i kasnije, prvi dan bih bez problema gutala jake tablete jer inače ne bih mogla odraditi (preživjeti) dan. Nisam sigurna, ali mislim da je nekad tijekom 2016. doktorica na redovnom pregledu uočila neku manju cistu na lijevom jajniku koju smo otad pratile svakih šest mjeseci.

Nakon nekog vremena cista se povećala na otprilike 5 – 6 cm promjera i tada je liječnica shvatila da je možda potrebna operacija. Tek nakon toga je saznala za sumnju na endometriozu, kada je prvi put i čula za tu bolest. Srećom, našla je liječnika koji je odmah potvrdio da je riječ o tome i potvrdio operaciju. Nakon svih pregleda i pretraga operirana je 2018. godine, a sve je prošlo prilično dobro.

Cista je napravila dosta poremećaja u mojem tijelu, pomaknula crijeva i doslovno ih zalijepila za leđa, imala sam priraslice na dosta mjesta, uključujući i neki mišić koji drži maternicu itd. Osobno, meni je operacija puno teže pala psihički nego fizički, ubijalo me u bolnici to izgladnjivanje, klizma i cimerice u sobi. U jednom trenutku sam čak išla pitati koliko košta apartman da me presele i da ću platiti koliko treba jer sam samo htjela svoj mir i privatnost. WC je bio na kraju hodnika zajednički, a papir smo morali nositi svoj (toliko o hrvatskim bolnicama). Osoblje je bilo super, medicinske sestre divne. Sjećam se da me jedna od njih tješila kada sam počela plakati dok su me vozili na operaciju.

Nakon operacije počela je piti hormonsku terapiju na kojoj je i danas. Zbog terapije više nema menstruaciju, iako i dalje ovulira normalno (jer joj je to ginekolog više puta prema ultrazvuku potvrdio). Tijelo je jako dobro prihvatilo lijek, nije imala nikakve nuspojave.

Nastavila je normalno živjeti poslije operacije, već je pomalo zaboravila kako joj je tada bilo, a trenutno se osjeća još i bolje jer nema menstruacije i jer ne brine više o svemu onome što one sa sobom nose.

Najviše je strahovala od nalaza tumorskih markera, ali su i oni na kraju bili prilično niski i uredni. Nakon operacije ih i dalje kontrolira svakih šest mjeseci, a najsigurnije se osjeća odlaziti na preglede kod ginekologa koji ju je i operirao jer smatra da zna puno bolje o samoj bolesti nego brojni drugi liječnici kojima je ova tema još uvijek nedovoljno poznata.

I njezina okolina još uvijek nema dovoljno informacija o bolesti, a u to se najbolje uvjerila u razgovoru s prijateljima koji su bili medicinske struke.

Prije nekoliko mjeseci sam bila i za sada je sve dobro, nema naznaka ciste. Trudnoću nisam pokušala ostvariti, možda u neko skorije vrijeme i budem. Ne želim misliti crno i vjerujem da bih mogla normalno ostati trudna. Doktor mi je savjetovao da ne čekam previše i, kad se odlučim na trudnoću, da jednostavno prestanem piti tablete.

Primijetila je da se u zadnje vrijeme puno više govori o ovoj bolesti zbog čega joj je jako drago jer zna da mnogim ženama zaista nije lako živjeti s time, pogotovo ako su u pitanju ozbiljniji simptomi. Srećom, ona se dobro nosi s bolešću, prihvatila ju je i pomirila se s time, a svjesna je da postoji šansa da će možda opet morati na operaciju. U tom slučaju, zna da će je preživjeti jer je uspjela i prvi put.

Ne mogu reći da me ova bolest određuje, ja sam vjerojatno jedna od sretnih kojima ne stvara tolike probleme. Da nemam alarm u 19:10 da me podsjeti da popijem tabletu, možda bih skroz i zaboravila da sam bolesna. Dosta toga je u glavi, kako si tko posloži, ali vjerujem da ljudi mogu podnijeti puno više nego što misle, pa bih ženama poručila da budu jake i da pokušaju to ne shvatiti toliko ozbiljno. Ako svaki dan razmišljaš samo o tome kako si bolestan i što će biti – kako onda uživati u ostalim stvarima?

Iskustvo Z. Š. G. (27)

Prije svega supruga, kćer, sestra i prijateljica, a uza sve to, najviše voli čitati, svirati, provoditi vrijeme u prirodi, s prijateljima i obitelji. Sve to je ispunjava i pomaže joj da napuni baterije. Iznimno joj je važan rad na sebi te jako cijeni osobni rast i napredak, bilo kroz čitanje, razgovore ili samorefleksiju. Nastoji u svakom trenutku i u svakoj fazi života pronaći stvari koje su pozitivne te izvući nešto za sebe u svakom danu. 

U 25. godini života otišla je na pregled zbog neobičnih bolova u trbuhu. Nije bila sigurna je li riječ o problemima u probavnom traktu ili reproduktivnim organima, pa se naručila na pregled kod ginekologa. Saznala je da ima veliku cistu na jajniku te da je vrlo vjerojatno riječ o dijagnozi.

Nakon daljnjih pretraga dogovorena je operacija koja je i izvedena u siječnju 2022. godine te na taj način potvrđena dijagnoza endometrioze.

Imala sam “čokoladne” ciste na oba jajnika, te “kissing ovaries” koji su bili priljubljeni na debelo crijevo. Operacijom je sve skupa uspješno očišćeno i “namješteno” u originalno stanje.

Prvi simptom endometrioze je bila neredovita menstruacija, odnosno nešto duži ciklus (otprilike 35 dana) s povremenim kašnjenjima i do 60 dana. Ono što nije primijetila prije operacije, već tek nakon, bila je stanjena stolica.

Zbog pritiska cisti na debelo crijevo, stolica je bila vrlo tanka i zadavala joj je brojne napore tijekom obavljanja velike nužde. Također je bila prisutna i bol u donjem dijelu trbuha, poput osjećaja napuhnutosti, koji nije znala čemu točno pripisati. 

Za terapiju sam dobila dodatak prehrani na bazi kurkume s protuupalnim djelovanjem, vitamin D i folat kao pripremu za trudnoću. Čini mi se kako mi terapija pomaže, ali i dijagnoza mi je pomogla kako bih regulirala prehranu te na taj način potencijalno dodatno djelovala na simptome.

Trenutno je u procesu pokušavanja ostvarivanja trudnoće, a s obzirom na to da je prošlo tek 10 mjeseci od operacije, još uvijek ne može suditi o uspješnosti. Optimistična je i vjeruje da će se stvari posložiti i da će uspjeti ostvariti trudnoću.

Tvoje tijelo te zove da mu daš posebnu pažnju, da se malo pobrineš za njega. Smatram kako su takvi trenuci u životu idealna točka za promjene, za napredak i rast. Tako da iskoristi to! Znam, strašno je i neizvjesno, ali nije li isto i sa svim drugim stvarima u životu?

Pročitajte i članke:

• Endometrioza: Pet istina koje treba znati o vrlo čestoj kroničnoj bolesti
• Što je endometrioza? Stručnjaci razbijaju mitove o bolesti od koje u reproduktivnoj dobi boluje oko 10 % žena
• Reproduktivno mentalno zdravlje: Svjedočimo sve većem broju problema u ovom području! Psihologinja donosi detalje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Za dobro raspoloženje

10 načina za povećanje serotonina bez lijekova

• Tomislav Stanić
• 1 min čitanja

• bolne menstruacije
• bolovi u donjem dijelu trbuha
• endo belly
• endometriom
• endometrioza i iskustva
• endometrioza i trudnoća
• operacija